Činjenice.eu

FAKENEWS

Jurica Pavičić o prometnim nesrećama, konkurentnosti i radu - laž


OBJAVLJENO: 15.6.2019.


OBJAVLJENO: 15.6.2019.

FAKENEWS

Jurica Pavičić o prometnim nesrećama, konkurentnosti i radu - laž

Jurica Pavičić je u komentaru za Jutarnji list iskoristio nedavnu strašnu tragediju, kada je vozač kamiona pokosio dvije djevojčice i usmrtio ih na mjestu, kako bi zatražio stroži Zakon o radu te smanjivanje ekonomskih sloboda u Hrvatskoj. Po njemu, fleksibilnost zapošljavanja i duži rad dovode do veće smrtnosti na cestama:

"Djevojčice iz Erduta i Dalja nisu (samo) ubili jedan čovjek, ili dva. Njih je ubio sistem. Ubio ih je sistem u kojem više ne postoji osmosatno radno vrijeme, u kojem ne postoji radna pošteda, u kojem nema više beneficiranog staža. Ubio ih je prekarni rad, ubila su ih fleksibilna upošljavanja, restrukturiranja. Ubila ih je opsesivna težnja za konkurentnošću i štednjom."

Osim što je prilično bezobrazno koristiti jednu ovakvu tragediju za ostvarivanje političkih ciljeva koji nemaju veze s njom, Pavičić je potpuno promašio metu. Pogledajmo statistike smrtnosti na cestama diljem svijeta i usporedimo ih sa zakonima koji reguliraju rad u tim zemljama.

U Hrvatskoj godišnje smrtno strada u prometnim nesrećama u prosjeku 5 osoba na 100.000 stanovnika. Najmanje se gine na cestama Singapura i Švicarske gdje je manje od dvije smrti na 100.000 stanovnika svake godine. Dakle, u Singapuru i Švicarskoj je sigurnost cestovnog prometa skoro trostruko veća nego u Hrvatskoj.

A sada pogledajmo kakav je Zakon o radu u te dvije države. Singapur i Švicarska nemaju minimalac, odnosno država ne određuje minimalnu plaću koju poslodavac mora isplaćivati radniku.

Švicarska ima ograničenje radnog vremena na 45 odnosno 50 sati tjedno (ovisno o zanimanju) koje se ne odnosi na menadžere, direktore i samozaposlene (oni mogu raditi koliko žele) te na najbližu rodbinu samozaposlenih. Ukoliko neki radnik pristaje raditi duže od toga, mora dati pismeni zahtjev poslodavcu. Švicarci u prosjeku rade 41 sat tjedno, u što nije uračunata dnevna pauza koja se po njihovom zakonu ne ubraja u radno vrijeme.

Singapur ima ograničenje rada na 44 odnosno 48 sati tjedno, ovisno o tome koliko dana se u tjednu radi. To ograničenje se ne odnosi na direktore, menadžere i samozaposlene. Radnici koji žele raditi dulje, mogu to dobiti ako potpišu pristanak i ako ih poslodavac prethodno podsjeti da nisu dužni na to pristati.

U praksi, Singapurci rade najduže u svijetu, u prosjeku 45 sati tjedno (9 sati dnevno), u što nije uračunata dnevna pauza jer se ona ni po njihovom zakonu, iako je obavezna, ne uračunava u radno vrijeme.

U Hrvatskoj je radno vrijeme 40 sati tjedno, u što je uračunata i obavezna pauza od minimalno 30 minuta dnevno ili 2,5 sati tjedno. U iznimnoj potrebi rad se može produžiti do 60 sati tjedno. Hrvatska ima minimalnu plaću koju Vlada RH redovito podiže u zadnje vrijeme svake godine. Trenutno iznosi 506 eura. Zakonskih propisa iz radnog zakonodavstva nitko ne može biti izuzet, oni jednako kače i radnike i samozaposlene, i direktore poduzeća.

Hrvati u prosjeku rade 40,2 sata tjedno, što je zapravo 37,7 sati ako izbacimo obavezne pauze koje se u drugim državama ne računaju u radno vrijeme.

Dakle, Hrvati u prosjeku rade 7,3 sata tjedno kraće od stanovnika Singapura i 3,3 sata tjedno kraće od stanovnika Švicarske. To znači da Pavičićeva tvrdnja da je za prometne nesreće krivo "predugo" radno vrijeme netočna jer zemlje u kojima se radi znatno duže nego u Hrvatskoj imaju znatno nižu stopu smrtnosti na cesti nego Hrvatska.

Idemo dalje; konkurentnost? Prema Institutu za razvoj poslovnog upravljanja i Nacionalnom vijeću za konkurentnost, koji svake godine vode istraživanje Svjetski indeks konkurentnosti, Hrvatska je ove godine zauzela 60. mjesto od ukupno 63 promatrane države. Dakle, Hrvatska je po konkurentnosti pri samom dnu.

Koje zemlje su na vrhu? Ove godine je najkonkurentniji upravo Singapur, država s najnižom stopom smrtnosti na cestama. Druga država s najmanjom smrtnošću na cestama, Švicarska, nalazi se na četvrtom mjestu u svijetu po konkurentnosti.

Dakle, Pavičić nije u pravu ni po pitanju konkurentnosti. Uvid u statističke analize stope smrtnosti na cestama i usporedba s analizom konkurentnosti pokazuju da korelacija očito postoji, ali ona je suprotna od onoga što Pavičić tvrdi; što je veća konkurentnost neke države, manje je smrti na njenim cestama.

Ukupna ocjena: laž i manipulacija



Ako već trebamo povezivati smrtnost na cestama s radnim zakonodavstvom i navikama građana te poslovnim okruženjem, onda bi za Hrvatsku bilo dobro, ako želimo smanjiti smrtnost na cestama, da prekopiramo radno zakonodavstvo od država s najmanje prometnih nesreća i ugledamo se u njihove radne navike. A to znači, ako ukinemo minimalac, povećamo fleksibilnost Zakona o radu, omogućimo ljudima da u vlastitim tvrtkama rade koliko žele, da izbacimo pauzu iz računanja radnog vremena i, na koncu, da svi skupa radimo dulje, više i produktivnije, imat ćemo bar upola manje prometnih nesreća i smrti na cestama. Ova statistika to pokazuje.

Portal Činjenice.eu služi za provjeru istinitosti informacija objavljenih na webu i tvrdnji političara, novinara i drugih javnih osoba. Naše informacije redovito provjeravamo i nadopunjujemo. Ukoliko znate nešto više o ovoj temi, javite nam se na e-mail: info@cinjenice.eu.

Teme

Pročitajte i ovo

Pratite nas:

Činjenice na Facebooku
Činjenice na Twitteru
Činjenice RSS feed

UVJETI KORIŠTENJA